Postignuta trudnoća nakon 16. godina neplodnosti

Ivana Zečević

Izuzetno mi je drago da mogu danas pisati o svom prvom znanstvenom članku u kojem sa koautor zajedno sa dr. Boylom i dr. Stanfordom. Ovdje se prvenstveno želim kratko osvrnuti na svoje iskustvo i rad sa tim svojim parom.

Pogled iz drugog kuta

Same detalje o cijelom procesu rada i liječenja možete pročitati u članku. No, samo ukratko o samom sažetku članka. Članak govori o NeoFertility metodi i restorativnom liječenju koji nudi cjelovit pristup parovima koji imaju poteškoća sa postizanjem trudnoće ili učestalih spontanih pobačaja. Restorativno liječenje se temelji na istraživanju, otkrivanju zdravstvenih faktora i pronalasku adekvatne terapije uz detaljno praćenje ciklusa kako bi se doveo organizam u optimalno zdravstveno stanje. U periodu od min. 12 mjeseci očekuje se postizanje trudnoće. No, vratimo se sada mom iskustvu i pogledu iz drugoga kuta.

Bio je to dan kada sam kao i obično u uredu primala svoje parove na edukaciju i konzultacije. Oni su došli k meni sa mnogo pitanja i sumnjom da li im mi uopće možemo pomoći. Pažljivo sam slušala njegovu priču, težinu i bol koju su nosili sa sobom, puno nepovjerenja i zbunjenosti nakon svega što su prošli. Iza njih je bilo 16. godina čekanja, 10 IVF postupaka, 8 neuspješnih embrio transfera i 3 spontana pobačaja. Moram priznati da sam na početku i sama osjećala veliku 'težinu' koju nose i duboko u sebi nadala se da ćemo im pomoći. To je razlog zbog kojeg volim i radim ovaj posao. Osjetila sam koji dug put, traženje i borbe se skrivaju iza njih.

Prvo s čim smo krenuli jest bilo vidjeti, upoznati i procijeniti kakvo je reproduktivno zdravlje, plodnost  i sam ciklus žene. Bio je to proces učenja, osluškivanja i puno pitanja. Išli smo korak po korak. Odmah su se mogle uočiti nepravilnosti u samom ciklusu koje su bile očigledan pokazatelj određenih zdravstvenih stanja. Naravno, s vremenom se dr. Boyle uključio u cijeli proces liječenja i terapije koju smo kontinuirano pratili. Ciklus, nalazi, hormoni i sve pretrage smo radili ovisno o njegovim preporukama.  Trudila sam se stalno biti tu za njih kao podrška i odgovoriti na sva pitanja jer znala sam da cijeli put može i jest ponekad vrlo strmovit i izazovan. Svaki put nosi sa sobom određene uspone i padove. No meni je bilo važno da osjete da smo tu za njih i da nisu sami na tom putu. Nakon svega, dugo vremena provedenog zajedno na tom putu sjećam se kada su me nazvali i rekli da je pozitivan test na trudnoću.

Bila sam toliko dirnuta da sam skakala od sreće i rasplaka se od radosti. Osjećala sam se kao da sam i ja 'trudna' i kao da je to i moje dijete. Tijekom trudnoće redovito smo pratili napredak, bili u kontaktu sve sa iščekivanjem da dođe taj dan poroda. Dan kada je taj posebni dječak došao na svijet za mene je tada značio sve. Mogu samo reći da sam izuzetno sretna i zahvalna što sam bila dio ove prekrasne priče…


"Ustanovljeni su mi policistični jajnici, hormonska slika je bila katastrofalna, a muž je imao dosta loš spermiogram. Nakon prve trudnoće izgubili smo još tri anđela. Išli smo i na vantjelesnu oplodnju par puta, bezuspješno..."

Naša priča počinje davne 2004.godine. Kao i većina parova kada stupe u brak, prvo što nam je bilo na" listi" za ostvariti je roditeljstvo. Paralelno smo rješavali i stambeno pitanje. U svemu tome bilo je tu dosta stresa, trzavica, svašta nečega, opterećenosti poslom...

Kao razlog nepostizanja trudnoće krivili smo sve gore navedeno.

Nakon par mjeseci braka dogodila nam se toliko željena trudnoća, sreći nigdje kraja... Nažalost, ta sreća nije dugo trajala i zamijenili su je bolovi tijekom spontanog pobačaja, mislim da ne moram govoriti o boli koju smo prolazili. Bilo mi je dosta objašnjenja poput "to je prirodna selekcija" i slično. Bila sam ljuta na sve koji bi mi tako nešto govorili. U međuvremenu tijekom narednih godina krenuli smo na neke pretrage, ništa previše jer kao mladi smo kud nam se žuri, nije nam potrebno i slično. Ali ispostavilo se da je itekako bilo potrebno. Ustanovljeni su mi policistični jajnici, hormonska slika je bila katastrofalna, a muž je imao dosta loš spermiogram. 

Nakon prve trudnoće izgubili smo još tri anđela. Išli smo i na vantjelesnu oplodnju par puta, bezuspješno. Ali ipak u tom turbulentnom periodu, znači već nakon 15 godina braka, nešto se promijenilo, nabolje. Vjera nam je dala neopisivu snagu i osjetili smo da će ipak sve biti u redu, ne mogu to riječima objasniti. Na jednom od susreta bračnih parova koji mole za potomstvo, kod patera Marka Glogovića, čuli smo za FertilityCare. Odmah smo odlučili reagirati. Ubrzo smo i dogovorili susret sa našom dragom podučavateljicom Ivanom. Pitanje koje mi se vrtilo u glavi dok smo čekali termin susreta je bilo : Pa dobro gdje smo mi bili sve ove godine, kako nismo već prije čuli za ovaj pristup liječenju, zašto nam se prisilno nudila vantjelesna oplodnja kao JEDINI mogući način za roditeljstvo, ne znam, eto morali smo izgleda tako tim putem. Kada smo krenuli sa FertilityCare programom i pristupom, shvatili smo tek tada koliko (ne)znamo o našoj (ne)plodnosti. Susret sa doktorom nam je dao vjetar u leđa, nije sumnjao ni u jednom trenutku u naš uspjeh i na tome mu jedno veliko veliko hvala, jer prije toga smo bili na putu da odustanemo od svega. Nakon samo par mjeseci liječenja ostali smo trudni. Nažalost, moje tijelo još nije bilo spremno za trudnoću i opet smo izgubili bebicu. I kao što sam već gore spomenula, opet smo dobili vjetar u leđa, glavu gore i ajmo dalje.

Što se liječenja tiče, tu sam trebala dosta toga, od lijekova do raznih pretraga, štitnjača, uskladiti hormone (katastrofalan nalaz progesterona), otkrivena mi je intolerancija na pojedinu hranu, Robertsonova translokacija, operaciju sam prošla laparoskopiju i histeroskopiju prilikom čega mi je odstranjen septum maternice. Kada smo sve to doveli pod kontrolu, napravili smo i manju pauzu od pokušavanja da zatrudnimo. U tom periodu sve je teklo glatko i prirodno, bez stresa, opsjednutosti trudnoćom. Muž i ja smo se posvetili jedno drugome više nego prije, naravno bili smo i pod kontrolom našeg Fertility-a, također i uz terapiju, bez prekida. Samo par mjeseci nakon ovog restarta ostali smo trudni!!! Opet se javio onaj osjećaj straha da li će biti sve ok, ali ovaj put sve je teklo dosta školski. Doktor  je inzistirao na opsežnom praćenju, to je podrazumijevalo pretrage kako bi bili sigurni da sve teče u redu. I moram napomenuti sigurnost koju sam osjećala cijelu trudnoću, jer sam znala da iako nije svemoguć, dr. Boyle će uvijek reći svoje mišljenje, iskreno i bez lažne nade i glume, dati savjet i prijedlog. 

Zbog toga nam je FertilityCare nešto najbolje što smo mogli učiniti na ovom našem trnovitom putu do roditeljstva. A prema riječima pojedinih liječnika, nismo bili normalni kada smo rekli da ćemo krenuti sa ovim načinom liječenja, jedina opcija koju su nam nametali je bila vantjelesna oplodnja. Ali eto Bog za sve ima plan, mjesto i vrijeme. I danas plačem, ali sada su to suze radosnice, jer zahvaljujući Fertility-u danas nas grle naše najdraže ručice... Zato naša je poruka da nikad ne odustajete , ma kakve god crne prognoze i dijagnoze imali. Upornost se isplati. 

MŠ&S&D

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Trnsko 41B, 
10000 Zagreb

© Ivana Zečević Dizajn: MI dizajn